Naslovnica » FOTO » Poučne priče » Postoje dvije vrste boli, one koje te povrijede i one koje te promijene!

Postoje dvije vrste boli, one koje te povrijede i one koje te promijene!

Čovjek je ranjivo biće, ranjivo do svoje srži.
Od samoga rođenja pa nadalje dobiva rane, ali ih i drugima zadaje . Neke su rane male i površne, a neke velike i duboke. Neke su rane tihe, gotovo nečujne, a neke glasne. Neke rane jako brzo zaboravimo, a druge nosimo cijeli život sa sobom. No i one rane koje smo duboko gurnuli u svoju podsvijest, nastojeći ih zaboraviti, nastaju i dalje određivati naš život, nastavljamo dalje živjeti s njima i po njima.

Sve odluke koje kroz život donosimo i sve ono što činimo unaprijed je određeno silinom tih rana kojih se teško rješavamo. Kada ostajemo sami sa sobom u tišini patimo u svojim ranama a kada se zaokupimo svojim poslom ili pronađemo u odnosima s drugim ljudima zaboravimo na trenutak ono što nas tišti i proganja. Koliko nam god ljudi pokušavali umanjiti bol i patnju ona uvijek jednim dijelom ostaje pristuna. To su ožiljci naših rana. S njima se moramo naučiti živjeti.

Zreo i jak nije onaj čovjek koji se oslobodio utjecaja svih svojih rana već onaj čovjek koji nastavlja živjeti s njima umanjujući njihov udio u donošenju svojih odluka i smanjujući njihov utjecaj na svoj pogled na život. Rane su ono što nam je pomoglo sazrijeti, razumijeti suštinu života, prihvatiti stvari kakve jesu. One su nas učinile ovime što jesmo i po njima shvaćamo da niti jednog čovjeka ne možemo suditi jer ne znamo kakve je rane doživio, koje ožiljke nosi.

Postoje dvije vrste boli, one koje te povrijede i one koje te promijene. Kada bol prođe ostaje rana i mi sa njom prepušteni svojoj budućnosti. Nemojmo se previše za njih vezati shvaćajući da svaki dan odnese jedan komadić naše ranjivosti ako odlučimo da budućnost postane naš prioritet, a ne naša prošlost. Odvežimo se od obale prošlosti i zaplovimo na otvoreno more, avantura života dat će nam nove rane ali bez nje nema ni života. Rane su druga strana našega postojanja, potvrda da smo život živjeli.

Mario Žuvela

error: Content is protected !!